Test se koristi za kvantitativno određivanje insulinskih autoantitela. Služi kao pomoć pri dijagnozi dijabetes melitusa tipa 1 kod pacijenata sa već razvijenim simptomima (nije rutinski test).
Uzorak seruma.
Kod novodijagnostikovanih dijabetičara da bi se potvrdila razlika između dijabetesa tipa 1 i ostalih oblika dijabetesa.
Test ne zahteva posebnu pripremu pre odlaska u laboratoriju.
Dijabetes melitus tip 1 (insulin-zavisni) prouzrokovan je destrukcijom beta-ćelija Langerhansovih ostrvaca pankreasa koja vodi do potpune insulinske deficijencije. Kliničke manifestacije ove bolesti se javljaju kada je 80-90% beta-ćelija uništeno i u vreme postavljanja dijagnoze pacijenti već imaju izražene simptome bolesti (povećan osećaj žeđi, povećano izlučivanje urina, gubitak težine, usporeno zarastanje rana) i povećanu koncentraciju glukoze u krvi. Davanje insulina je jedini vid terapije kod ovih bolesnika.
Pre pojave simptoma bolesti, pacijenti sa tipom 1 dijabetesa imaju prisutna cirkulišuća autoantitela na različite antigene beta-ćelija i to na:
Prisustvo ovih autoantitela omogućava rani dokaz autoimunske aktivnosti bolesti i njihovo određivanje u krvi može biti korisno lekarima u predviđanju, dijagnozi i lečenju pacijenata sa dijabetesom tipa 1.
Autoinsulinska antitela su pozitivna kod više od 90% dece koja razviju šećernu bolest tipa 1 pre pete godine života. Stvaraju se i na terapijski unešen insulin, te se preporučuje određivanje ovih antitela pre uvođenja insulinske terapije. Kod odraslih dijabetičara sa tipom 1 dijabetesa obično nisu prisutna.
Rizik za razvoj dijabetesa raste sa prisustvom ovih antitela u krvi i pozitivna prediktivna vrednost insulinskih autoantitela raste kada se određuju zajedno sa At-GAD i IA-2A.
Ukoliko u krvi nisu prisutna autoantitela u toku nekoliko godina nakon dijagnoze, može se smatrati da pacijent nema dijabetes melitus tipa 1.
Pozitivan rezultat sa simptomima dijabetesa ukazuje na dijagnozu dijabetes melitusa tipa 1.
Prisustvo autoantitela na antigene beta-ćelija pankreasa se može javiti i kod pacijenata sa drugim autoimunskim bolestima, kao što su:
Koncentracije IAA određene testovima različitih proizvođača mogu varirati zbog razlika u metodama i specifičnosti testova. Vrednosti IAA je najbolje pratiti jednom metodom, tj. u jednoj laboratoriji. Rezultati ovog testa nisu apsolutni dokaz prisustva ili odsustva oboljenja. Rezultate testa će tumačiti lekar zajedno sa drugim dijagnostičkim testovima kao i kliničkom slikom pacijenta.
Testiranje pacijenata koji nisu dijabetičari nije preporučljivo.
IAA test ne razlikuje autoantitela na endogeni insulin i egzogeni insulin (unešen putem insulinskih preparata).
Jelena Kotur Stevuljević, Dr sc., redovni profesor Farmaceutskog fakulteta u Beogradu
Rođena 1969. godine u Smederevu. Diplomirala, a kasnije odbranila magistarski i doktorski rad na Farmaceutskom fakultetu Univerziteta u Beogradu iz oblasti medicinske biohemije. Na Katedri za medicinsku biohemiju Farmaceutskog fakulteta je zaposlena od 1996, a od 2018. i kao redovni profesor. Dobitnik je brojnih stipendija i nagrada, a 2020. godine se našla na listi 2% najuticajnijih naučnika u svetu baziranoj na standardizovanoj metrici citiranja svih naučnika i naučnih disciplina koju je objavio Univerzitet Stanford. Centralna tema njenih istraživanja je razvoj analitike za kvantifikaciju oksidativnog stresa u biološkim tečnostima. Recezent svih tekstova na ovim stranicama.